Djevojačka na Velebitu
Nisam htjela klasičnu djevojačku.
Bez štikli, bez haljina i bez onog “idemo van do jutra”.
Umjesto toga – gojzerice, ruksaci i planina.
I tako smo završile na Velebitu, u Nacionalnom parku Paklenica.
Nas nekoliko, dobra volja i ideja koja je u tom trenutku zvučala kao savršen plan (iako smo kasnije malo preispitivale neke odluke).
Dan je krenuo lagano – smijeh, priča, fotkanje na svakom drugom koraku…
a onda je krenuo uspon i ono klasično:
“ma nije ovo tako teško” → 10 minuta kasnije: “ok, možda ipak je”
Bilo je tu svega – stajanja “samo da uhvatimo dah”,
priča koje postanu još smješnije kad si umoran,
i onih trenutaka kad svi samo šute i gledaju oko sebe jer stvarno nemaš što dodati.
Nije bilo glazbe ni buke, ali je bilo svega što zapravo treba jednoj djevojačkoj – smijeha, dobrog društva i trenutaka koje ćeš pamtiti.
Na kraju dana, umorne, ali sretne, bilo je jasno da je ovo bila najbolja moguća odluka.
Možda nije tipična djevojačka, ali za mene – bila je savršena.
